Svidja mi se ovo vrijeme jer nam kazuje da ima visha sila od ljudi koja nas nadgleda.
Vrijeme uporedjuem sa mojim osjecajima jer grmi sa toliko bola koliko ja imam u sebi.
Gromovi pucaju i govre mu volim te isto kao i ja samo on to necuje i gromovi jos vise pucaju osjecaju se razbjesnili ali on to niti vidi niti cuje.Sa liaca krenuse suze kao kisa ova koja je snazna jaka bez prestanka i dok pocinje poplava u mom srcu je pustos.Ja mu kazujem da ga volim bjesna sam bas kao ovu jaki,snazni i bolni gromovu sto pucaju gdje god stignu.Kao i ja kada puknem kada izgubim kontrolu nad sobom pa onda kao luda pucam gdje god stignem i nakoga prvog naidjem.Dok lagno kisa prestaje lagano se osjcaji smiruju bjes se smiruje polako ali ponovo moji osjecaju se bude cujem grmljavinu i ponovo udaraju i gdje god stignu.Vidim sijeva kao sto mene srce ziga osjecam jedan jak,dzbok i bolan zig u srcu svom vidim svjetlost toliko je blizu ta svjetlost toliko da vidim jednu malo vecu ranu na srcu.Nije zacjelila znam od cega ali pokusavam da ne mislim na to i kako sijevanje prestaje rana se gubi ali ponovo sjevne i ranu ponovo vidim i sve tako u krug…